18. 11. 2016. Dan sjećanja na žrtvu Vukovara
21.11.2016
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje ove smo godine počeli obilježavati prisustvovanjem dijela učenika i profesora, ravnateljice i pedagoginje na sv. misi u župnoj crkvi sv. Obitelji, koju je predvodio župnik, vlč. Ivica Zlodi 17. studenog 2016. godine, a nakon koje smo s učenicima zapalili svijeće u Ulici grada Vukovara za sve nestale i poginule branitelje grada Vukovara i Domovinskog rata.
U petak, 18. 11. 2016. svi
učenici od petog do osmog razreda prisustvovali su prigodnom obilježavanju Dana
sjećanja na žrtvu Vukovara tijekom kojeg su uz riječi svojih profesorica i
slikama iz dokumentarnih filmova mogli vidjeti
kako se naša Domovina Hrvatska branila u Domovinskom ratu i kako je 18. 11.
1991. godine pao grad Vukovar.
Dojmove sa izvanučioničke nastave u Vukovaru
prenijeli su nam i učenici osmih razreda koji su Grad posjetili 10. i 11. studenog
2016. godine. Nakon završnih riječi zahvale za sve nestale i poginule Hrvatske
branitelje i nedužno civilno stanovništvo Vukovara, učenici iz Vijeća učenika
odali su počast poginulim i nestalim braniteljima paljenjem svijeća ispred
škole.
Neka
im je vječna slava i hvala!
Siniša Glavašević: Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde,
istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od
svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar
kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati
ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem
tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao,
ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko
će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema
leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo
još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na
kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili
prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene
nema?
Nema izloga u kojem
ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji
film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova
graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju
sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte
biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga
krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.
