Lovro pl. Matačić

Hrvatski dirigent i skladatelj LOVRO pl. MATAČIĆ (Sušak, 14. 2. 1899. - Zagreb, 4.1.1985.) pripada eliti europske i svjetske glazbe dvadesetog stoljeća. Ljudski i umjetnički formiran na razmeđu tradicija i kultura, uspio je na zadivljujući način asimilirati i sintetizirati razlike uvjetovane tim razmeđima, ugrađujući ih u temelje izraznog i spoznajnog bogatstva svojeg dosluha s glazbom.

Školovan na Bečkom konzervatoriju, najraniji ga počeci vežu uz operne kuće u Külnu, Osijeku, Ljubljani i Zagrebu, dok najveći procvat njegova karijera doživljuje nakon II. svjetskog rata. Stalni je gost državnih opernih kuća u Münchenu i Beču, potom šef-dirigent Državne kapele i Opere u Dresdenu te Opere u Istočnom Berlinu (1956./58.), direktor opere u Frankfurtu (1961./66.), počasni dirigent simfonijskog orkestra japanske radio-televizije (od 1965.), počasni i doživotni šef dirigent Zagrebačke filharmonije (od 1970.) i Orchestre Nationate de Monte Carlo (1974. /1979.). Uz to stalno dirigira Berlinskom, Bečkom, Londonskom i Češkom filharmonijom te brojnim orkestrima u SAD, dirigira i režira u Rimskoj operi, Milanskoj Scali, u Bayreuthu i mnogim drugim opernim kućama, te sklada nevelik, ali izražajem bogat opus.

Za svoje antologijske interpretacije (osobito Bruckne-rovih i Wagnerovih djela te kapitalnih skladbi slavenskog repertoara) primio je Brucknerovu medalju Međunarodnog Brucknerova društva, Brucknerov prsten Bečkih simfoničara, Janačekovu i Smetaninu medalju čehoslovačke vlade, Križ 1. reda za znanost i umjetnost predsjednika Republike Austrije, medalju «Hans von Bülow» Berlinske filhar-monije i mnoge druge nagrade.