Vukovar 26. i 27. listopada 2017.

Dvodnevna izvanučionička nastava u  Vukovaru realizirana je prema planu i programu Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar tijekom koje su učenici mogli vidjeti sve lokacije na kojima se vodio Domovinski obrambeni rat i koje su važne za noviju povijest Republike Hrvatske.

Prvog dana u Vukovar smo stigli u 8,30 sati i nakon doručka u restoranu Istra u sklopu Memorijalnog muzeja, krenuli smo u obilazak Muzeja vučedolske kulture, u pratnji gđe Zrinke Marković, koja je bila naš službeni vodič tijekom dva dana. Program smo nastavili posjetom Gradskom muzeju Vukovara, nakon kojeg smo učenike proveli u obilazak grada i fotografiranje ispod Križa.

Nakon ručka, učenici su slušali predavanja „ Domovinski rat“ i „Bitka za Vukovar“.

Nakon prijave u hostel Dubrovnik u sklopu Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar u kojem smo boravili, slobodno vrijeme od 16,00 - 18,30 iskoristili smo za šetnju gradom u pratnji voditelja. Program prvog dana završili smo disco aktivnostima u kojima su naši učenici rado sudjelovali.

Drugog dana posjetili smo lokacije na širem području grada Vukovara. Posjetili smo „Mjesto sjećanja- Vukovarska bolnica 1991.“, Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata i Masovnu grobnicu Ovčara, gdje smo zapalili svijeće za sve poginule branitelje i žrtve Domovinskog rata.

Posjet Vukovaru završili smo Školom mira i kvizom za učenike na kojem su našu školu predstavljali učenici: Lorena Baturina 8. a  i Lukas Talan 8. b i osvojili drugo mjesto. Čestitamo!

Zahvalni smo Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar na odličnoj organizaciji i pruženoj mogućnosti da učenici vide sve važne lokacije na kojima se vodila bitka za Vukovar i Hrvatsku i od izvornih govornika čuju njihova svjedočenja. Ova će nam izvanučionička nastava ostati u trajnom sjećanju s  obećanjem, DO VIĐENJA U VUKOVARU!

Siniša Glavašević: ''Grad - to ste vi”

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.

Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.

Grad - to ste vi.'