In memoriam Branko Tutek

I što reći? Po čemu ću te pamtiti? Bio si učitelj, voditelj i nadasve čovjek. Sjećat ću se kako si se bunio  što te trebaju novo naučiti kada ti već godinama provodiš novotarije reformi. Sjećat ću se kako su ti učenici bili uvijek na prvom mjestu. Vodio si dnevnik praćenja o svakom ponaosob i stalno zapitkivao kako napreduju u predmetnoj nastavi. A ni tada nisi stao, nego si propitivao i kako su se snašli kada su napustili školu. Sjećat ću se kako si bio u stanju nositi učenike u naručju kako ne bi propustili vidjeti što i svi iz razreda, kako si svako jutro imao plan A, B, C i pratio kako učenici ulaze u razred da bi odlučio po kojem planu danas održavaš nastavu. I kako si ponekada bio glasan, ali to je ostavština stare škole. Učio si ih samo da budu pošteni, dobri i da vjeruju u sebe i maštu. Jer svijet je ipak samo njihov. Da, i da si ostao vječito dijete u duši. Ne znam jesu li učenici to primijetili, ali mi koji smo prošli mnoge team bildinge znamo na što mislimo. Jer si i to bio. Homo ludens uvijek spreman na iznenađenje.

Zbogom učitelju, prijatelju, i podučavaj neke druge na nekon drugom mjestu.

R. I. P.